Sloboda u doba korone

Ovih dana razmišljam o stravičnoj tendenciji sve jačeg stezanja slobode kroz izvanredne propise, te kontempliram o traženju i propitkivanju njenog postojanja u mojoj i dušama bližnjih mi. Za to vrijeme, evo se Ona upravo velikodušno i nadasve tvrdoglavo u meni budi.

Rad u doba korone ilitiga future now?

Da ne popujem, skratit ću: o korona virusu kao laik i društveno odgovorna građanka mogu reći samo da slušate preporuke Nacionalnog kriznog stožera, te da cijenite medicinsko osoblje i tete u dućanima. Ostanimo doma, ostanimo pribrani i ostanimo savjesni.
No, o izazovima remote rada znam ponešto pa dijelim par savjeta za lakše preživljavanje 'samovanja'.

Vampiri, vukodlaci, vjerovanja i virusi.

Ove godine sam Noć muzeja provela na cesti, slušajući vijesti o novom virusu koji prijeti zlokobnom epidemijom. Kako su misli mnogo kompleksnije od autoputa, tako sam odlutala u muzej uspomena i prisjetila se jedne zastrašujuće legende što mi ju je kroz kiseli osmjeh nekad davno ispričala baba po ćaći, koja je doživjela sto četvrtu i nije se bojala duhova...

A Day in Virpazar

A Day in Virpazar is a day of green and a day of blue, A Day in Virpazar is a day for me and you, A Day in Virpazar is yet another way to rejoice in a saturday of a moody may. ♡ // may 25th 2019 ~ https://www.instagram.com/valentina_beg/

Ne može jedna guzica na dvi’ stolice

Te nedjelje, 14.12.2012., ručali smo u Klubu na katu jedne zgrade blizu Trga, gdje se jede na poziv. Klubu čega? Nisam sigurna, a ni lozinke se više ne sjećam baš jasno.
Ali sjećam se ispunjavajuće atmosfere krležijanske kavane, slobodne od namontiranih njuški i napuhanih glavešina, u kojoj se intelektualci iz raznih sfera života okupljaju oko domaćih jela, francuskih vina, te svjetskog sporta, kulture i mrvicu politike.

Waves & Conclusions: The Island of (Mis)Understanding

The emptiness which surrounded us seemed monstrously hostile. I couldn’t spot the line between land and ocean since everything looked merely like a dark void, absorbing light from my vision. The blackness of this forsaken desert gave me the impression that we were literally in the middle of nowhere. The stars, per contra, shined stupendously bright and cheerful. Hence I decided to look up, instead of around.